Friday, 15 July 2022

Tisucu i jedna noc

 


Na danasnji dan prije godinu dana, 15.7.2021., zauvijek je zaspala moja draga bakica...

Ovaj post zelim posvetiti njoj i ovoj boli koju osjecam, koja mi prozima cijelo tijelo i dusu...

Iako je moja baka vec bila jako stara i u zadnje vrijeme tesko bolesna i bez volje za zivotom, iako sam znala da je spremna predati se i samo sam cekala vijest o njezinom odlasku, kada sam tog cetvrtka ujutro, prije godinu dana, primila taj poziv i saucesce od osoblja koje se brinulo o njoj, bilo je to kao da se nesto u meni slomilo, kao da je svijet stao i kao da je bio kraj jednog dijela mog zivota, jedinog do sada meni poznatog, a njezinim odlaskom kao da ulazim u neko sasvim drugo poglavlje svoga zivota...









Imala sam tu srecu u životu, da sam imala dvije mame i dva tate. 

Tvoje sam ime zapisala u temelje svoje kuće, kada sam tek učila pisati i taj natpis još stoji i podsjetnik je na cijeli moj život sa tobom. Kada si otišla, osjetila sam da je kraj jedne ere, da je umrlo dijete u meni. Dugo mi je trebalo da pronađem opet to dijete i još uvijek ponekad osjecam tu prazninu u sebi…Kao sto si sama često znala reci, samo sto me nisi nosila i rodila…ali kao da jesi, voljena bakice.

Tog jutra, nakon vijesti o njezinom odlasku, jos prije nego sto sam nazvala mamu, krenula sam vjezbati...Zeljela sam odraditi sve vjezbice koje inace svakodnevno radim, jer to je bio jedini nacin na koji sam mogla zaokupirati svoje tijelo i mozak.

Vjezbala sam I plakala. Plakala sam za proslim vremenima kada sam bila djevojcica i kada je moja baka brinula za mene i strepila nadamnom, plakala sam zbog toga sto pred kraj njezinog zivota ja nisam bila dovoljno fizicki, ni psihicki jaka, da se brinem o njoj i da joj drzim ruku u tom trenutku njezinog prelaska na drugi svijet. I danas placem i tesko mi je. I mislim da neke stvari nikada nece biti lakse, ili manje bolne. Jedino sto mogu uciniti je prihvatiti tu bol, osvijestiti je, osjetiti je i otpustiti je, u vidu neceg konstruktivnog, ili kreativnog, u vidu stvaranja neceg pozitivnog, u trenutku kada najvise boli i vuce na negativno. 

I zauvijek u mom srcu nositi sjecanje na najsnazniju, fizicki i psihicki govoreci, zenu koju sam u zivotu upoznala...moju baku Zoricu.





4 comments:

Hello lovely people ♥
Thanks for taking the time out of your day to read my blog & to comment!
I truly appreciate it!
If you'd like to follow me, I'd be more than happy to follow back, I believe that we should all support eachother.
Just let me know in the comments that you followed me, and I'll make sure to follow you back as soon as I can! xo from Italy ♥♥

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...